LIGA POLITIKE I KRIMINALA


IZVOR: MONITOR
PREUZETO: SLOBODNA CRNA GORA (http://www.slobodnacrnagora.eu/drustvo/2656-liga-politike-i-kriminala.html)

Nikšićki Čelik je u finalu fudbalskog kupa Crne Gore pobijedio pljevaljski Rudar. Ostavimo po strani fudbalsko umijeće i pozabavimo se suštinom događaja. Prošle srijede su, dakle, u Podgorici snagu odmjerili kontroverzni biznismeni Ranko Radulović i Duško Šarić. Više uspjeha imao je iskusniji vlasnik Čelika. Možda i zato što je Radulović finalnu utakmicu dočekao na slobodi. Dnevne novine su i objavile ono što šapuću poznavaoci dešavanja na crnogorskim terenima: „Svaka čast igračima, treneru, ostatku stručnog štaba, ali realno gledano, najveću zaslugu sa sve učinjeno ima jedan čovjek – gazda i finansijer kluba Ranko Radulović“. Novine potom citiraju alfu i omegu nikšićkog kluba koji čitaocima otkriva svoju sportsku filozofiju: „Koliko para toliko muzike“.

Autor: Zoran Radulović

Znaju to i igrači i navijači Čelika. Prije dvije godine su po kafićima skupljali novac da bi prvotimci imali garnituru dresova i kopačke. Danas slave ekspresan ulazak u prvu ligu, osvojen trofej i obezbijeđen izlazak na evropsku fudbalsku pozornicu. Gdje će biti sjutra?

Ne zna se koliko košta fudbalska titula ili osvajanje Kupa Crne Gore. Lakše je naslutiti – odakle novac. Duško Šarić je, baš negdje pred finalnu utakmicu, zbog pranja novca stečenog trgovinom narkoticima, nepravosnažno osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu i obavezu da u državni budžet uplati 20-tak miliona eura.

I takmac mu čeka presude. Pred Osnovnim sudom u Kotoru Raduloviću se sudi za krivična djela „protivpravno zauzimanje zemljišta“ i „uništenje i oštećenje prirodnog dobra“. Sjećate li se afere Lipci? Vlasnik Čelika je osoba koja je u ljeto 2008. prekrajala geografiju Bokokotorskog zaliva. Toliko brutalno da je zavrijedio i mini portret u Monitoru. „Nikšićki biznismen je raspad SFRJ dočekao u zatvoru, gdje je, skupa sa braćom (Miomirom i sada pokojnim Slavkom) služio kaznu zbog ubistva Zorana Vilotijevića (15, 8 i 12 godina). Po odsluženju kazne Radulovići se uključuju u aktuelne tranzicione biznise. U vrijeme raspada DPS- a na Milovu i Momirovu struju, oni su pominjani kao ,podizvođači u poslu šverca cigareta u BiH, koji je, prema nalazima tužilaštva, kontrolisao nikšićki policajac i biznismen Miodrag Daka Davidović, Bulatovićev kum. Amnestija tadašnjeg predsjednika Crne Gore stavila je tačku na ovu priču. No, uskoro je otvoreno novo, političko, poglavlje priče. Prema njemu, vještina prikupljanja glasova u kampanji od vrata do vrata za vladajući DPS, omogućila je Ranku Raduloviću da proširi posao i, u krajnjem, uđe u avanturu na Lipcima“.

Neposredno prije preuzimanja Čelika, Radulović je i u Osnovnom sudu u Nikšiću odgovarao na optužbe da je počinio krivična djela „nasilničko ponašanje“ i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

Činjenica da su se za fudbalski trofej borili klubovi kojima gazduju nekadašnji i sadašnji osuđenik predstavlja, zapravo, veliki pomak u crnogorskom fudbalu. Prošle godine, finalnu utakmicu istog takmičenja koju su igrali Rudar i budvanski Mogren, iz pritvora su pratili predsjednici oba kluba – i Šarić i tada prvi čovjek Budve Rajko Kuljača.

„Volio bih da je Duško Šarić bio večeras sa nama da proslavimo trofej“, požalio se novinarima tadašnji trener Pljevljaka, ,,zato ovaj trijumf poklanjamo njemu“. Istine radi, naknadna policijska istraga je pokazala da je solidne zasluge za tadašnje uspjehe Rudara imala i bivša pljevaljska uprava na čelu sa Filipom Vukovićem. Oni su otkako je Šarić 2007. preuzeo klub, na njega potrošili više od 330 hiljada eura. Bez pravnog osnova i bilo kakvog ugovora. Za finansiranje Rudara u 2007. godini iz lokalnog budžeta potrošeno je 90.000 eura, u 2008. – 130.000, dok je 2009. godine na klub potrošeno 37 hiljada… Primjetno je da su se „donacije“ smanjivale kako su Šarići širili „tranzitni“ posao po kome su postali čuvani širom Evrope.

Liga sporta, politike i kriminala na ovim prostorima postala je očigledna kada je pokojni Željko Ražnatović Arkan, pljačkaš banaka, službenik DB, komandant paravojske sumnjičene za ratne zločine i poslanik u srpskom parlamentu postao 1996. vlasnik nižerazrednog Obilića. Ekipa je ekspresno stigla u prvu ligu i tamo otela (i bukvalno) nekoliko trofeja Partizanu i Crvenoj Zvezdi. Istovremeno, i crnogorski fudbal dobija nove sportske radnike.

Nikšićku Sutjesku preuzima Brano Mićunović, čovjek koga su jedni imenovali „šefom crnogorske mafije“, drugi ga kitili titulom „kralja srpske fudbalske mafije“, dok su treći objašnjavali da je samo riječ o uspješnom biznismenu, mada do skora nijesu bili u stanju da nabroje nijedan od njegovih legalnih biznisa. Mićunović je objašnjavao da je njegov angažman u Sutjesci bio skup hobi: „To nije bio nikakav biznis, nego sam davao svoje pare, praktično bacao ih u bunar, ništa to nije pomoglo da uspije Sutjeska, osim što sam ja bio sve siromašniji“.

U vrijeme kada je Sutjesku preuzeo Mićunović, na čelo Zete iz Golubovaca došao je Radojica Rajo Božović, bivši oficir Crvenih beretki (kasnije JSO – DB Srbije) koji je pod ratnim imenom Kobac sticao ugled i veze na ratištima širom nekadašnje SFRJ. Božović je na čelo fudbalskog kluba iz Golubovaca stigao u vrijeme kada je Vukašin Maraš, prvi čovjek crnogorske policije, osnovao sportsko društvo Zeta. Predsjednik Zete je, praktično, prvi ozvaničio praksu namještanja utakmica u domaćim takmičenjima, objašnjavajući kako je 1997. namjestio utakmicu u Lučanima (Srbija) Mladost-Budućnost 0:1 kojom je podgorički prvoligaš izborio opstanak. Naknadno je, pošto se podiglo previše galame, Božović pojasnio: ,,Nijesam rekao da sam namjestio utakmicu, već da sam, u nekoliko navrata, pomogao Budućnosti“.

U to vrijeme košarkom tzv. SRJ gazduje tandem Vesko Barović – Danilo Mitrović. Novcem od duvanskih „tranzitnih“ taksi oni su spremni da plate svaki iznos koji igrači i treneri pomenu, samo da ispuni merak njihovog prijatelja sa basketa, premijera Crne Gore i titula iz Beograda preseli u Podgoricu. I bi tako. Majstori šticunga i tranzita nadjačali su tandem Partizanovih legendi (Vlade Divac i Predrag Danilović). Bili su to najluđe potrošeni milioni u istoriji crnogorskog sporta.

Na drugom kraju grada, ispod Gorice, koju godinu iza Mićunovića i Božovića, na čelo fudbalskog kluba Budućnost dolazi Miomir Mugoša. On je najdugovječniji predsjednik nekog sportskog društva koga u profesionalnom angažmanu prati prefiks „kontroverzni“. Možda, na prvi pogled, Mugoša i nije pravo društvo za Šarića, Radulovića, Božovića ili Mićunovića… Ali, uzmete li u obzir broj podnijetih krivičnih prijava i opis krivičnih djela – od saobraćajnih prekršaja, preko uličnog nasilja do uzurpacije i zloupotreba službenog položaja, uvidjećete da Mugoša ne zaostaje za konkurencijom. Upravo je Mugoša nagnao jednog pukovnika JSO da potpiše kapitulaciju: ,,Podnio sam ostavku kako bi pokušao da pomognem ljudima koji odlučuju o sudbini FK Zeta, iz FSCG i FK Budućnost, koji zbog mene žele da unište taj klub…“, saopštio je Božović uz obećanje da neće biti u fudbalu dok je Mugoša gradonačelnik Podgorice. I to traje.

Čuven je „rat“ koji su čelnici Budućnosti i Zete Miomir Mugoša i Rajo Božović vodili na terenu, tribinama, ulici… ,,Ja taj problem ne mogu da riješim. Treba da ga riješe državni organi i organi Podgorice“, priznao je nemoć i predsjednik FSCG Dejan Savićević. Savićević se krajem prošle godine osvrnuo i na činjenicu da je većina njegovih saradnika iz vladajuće partije. „Sad je takva situacija. Klubovi su opštinski, a u većini opština na čelu je DPS. I ko će drugi da bude bez oni?“ U rukovodstvu FSCG su i član Predsjedništva DPS-a i poslanik Mevludin Nuhodžić, član GO DPS-a Kemal Đečević, funkcioneri vladajuće partije Vladan Vučelić, Boro Lazović…

Vaterpolo, najtrofejniji crnogorski ekipni sport (reprezentacija bila prvak i vicešampion Evrope, kotorski Primorac klupski prvak kontinenta), takođe je zanimljiv primjer kako se znaju pomiješati interesi ljudi iz svijeta politike, biznisa i podzemlja. Sjetimo se kako su prevaranti okupljeni oko Mirax-a i nelegalnog naselja na budvanskoj Zavali sa 100 hiljada eura častili članove reprezentacije koja je 2007. osvojila titulu prvaka Evrope. Tada je Mugoša njima i nama obećao pet novih bazena za godinu dana. Prevario je. Zato do danas ne znamo koliko je koštala gradnja jedinog podgoričkog bazena, i ko je učestvovao u podjeli plijena.

Fudbalski model „tajkunizacije“ u vaterpolu se nije pokazao efikasnim. Negdje zbog više sile – finansijer kluba Kataro, Dragan Dudić Fric sumnjičen za šverc narkotika i pranje novca ubijen je u Kotoru, pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegov sugrađanin, predsjednik Primorca Denis Mandić u klubu se poslednji put pojavio lani u oktobru. Od tada češće gostuje na stranicama crne hronike gdje se razračunava sa poslovnim partnerima iz HLT fonda, dok se igračima i trenerima u klubu duguje od pet do 18 plata. I hercegnovski Jadran uzaludno pokušava pokriti dugove od približno pola miliona eura.

Predsjednik plivačkog i vaterpolo saveza Crne Gore Srđan Kovačević nije se oglašavao povodom ovih problema. A sjetimo se entuzijazma kojim je prvi čovjek EPCG pokušavao razriješiti nevolje koje je imala Prva banka i njeni vlasnici. I sjetimo se kako voli primati pohvale i čestitke nakon što sportisti pod njegovom „zaštitom“ donesu medalju sa velikog takmičenja.

Fudbalska reprezentacija se „za dlaku“ nije kvalifikovala na evropsko prvenstvo, sve noseći na prsima (ne)plaćenu reklamu Prve banke, porodične kompanije braće Đukanović čiji poslovni podvizi ovih dana uveseljavaju televizijsku i čitalačku publiku od Podgorice do Londona. Dok stručnjaci pokušavaju izračunati koliko je ta zabava, makar približno, koštala crnogorske poreske obveznike.

Prva banka je, ujedno, sponzor i rukometašicama, vaterpolistima, rukometašima, košarkašima… Na čelu tih klubova i saveza su, po pravilu, ljudi iz vrha DPS. Od Mila Đuaknovića (košarka), preko Predraga Boškovića (ŽRK Budućnost), Srđana Kovačevića (vaterpolo), Dragana Marovića (odbojka)… Sve njih onda okuplja Crnogorski olimpijski komitet čiji je predsjednik Dušan Simonović, ne tako davno bio kandidat za predsjednika manje članice vladajuće koalicije. Važno je učestvovati.

Advertisements

2 comments

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s